Odgovornost za štetu

Inge Ilin

Šteta

Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Šteta je:

umanjenje nečije imovine (obična šteta), npr. kada netko drugome razbije prozor;
sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), npr. gubitak zarade zbog nesposobnosti za rad i
povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), npr. povreda časti i ugleda, pretrpljeni bolovi i strah uslijed ozljede zadobivene u prometnoj nesreći.

Pretpostavke odgovornosti za štetu

Osoba koja je odgovorna za štetu zove se štetnik, a osoba koja traži odštetu zove se oštećenik.

Štetnik mora počiniti štetnu radnju, a šteta mora nastati na strani oštećenika.

Međutim, samo prouzrokovanje štete nije dovoljno da bi osoba koja je prouzročila štetu za nju i odgovarala, odnosno da bi bila dužna tu štetu i naknaditi.

Mora postojati i uzročna veza između štetne radnje i štete, što znači da štetna radnja mora kao uzrok prouzročiti određenu štetu.

Koliko god ovo na prvi pogled izgleda logično, u praksi se često događa da je u postupku predmet dokazivanja upravo uzročna veza između štetne radnje i nastale štete. Primjerice, ako netko strada u prometnoj nesreći i zadobije tjelesne ozljede, a naknadno umre u bolnici zbog infarkta, postavlja se pitanje je li njegova smrt posljedica prometne nesreće za koju je odgovoran netko drugi. Da bi odgovorna osoba odgovarala za njegovu smrt nužno je dokazati da je smrt nastupila upravo kao posljedica prometne nezgode, a ne zbog eventualnih ranijih srčanih tegoba kod umrlog, koje nisu u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom.

Za odštetnu odgovornost nužno je da je štetnik štetnom radnjom povrijedio neko pravno pravilo, odnosno neku normu pravnog poretka. Primjerice, štetnik je prouzročio prometnu nesreću time što je prošao kroz crveno svjetlo pa je time povrijedio zakonsku normu koja to zabranjuje.

Protupravnost je opća pretpostavka građanskopravne odgovornosti za štetu.

U nekim slučajevima je dovoljno da je netko objektivno povrijedio neko pravno pravilo (objektivna protupravnost), ali u pravilu se za odgovornost za štetu traži i posebna, subjektivna pretpostavka- krivnja osobe koja je počinila štetu.

Imovinska šteta

Side view of writing on clipboard while insurance agent examining car after accident

Po samom nazivu, imovinska šteta je ona koja se odražava na imovini oštećenika, dakle one štete koje se odražavaju kao umanjenje nečije imovine, odnosno kao sprječavanje njezinog povećavanja.

Tu pripadaju one štete koje su nastale kao posljedica štetne radnje izravno na imovini oštećenika. Na primjer, netko namjerno zapali tuđi automobil.

Međutim, kao posljedica štetne radnje može se javiti i gubitak uzdržavanja, gubitak zarade itd. Na primjer, dijete čiji je roditelj poginuo u prometnoj nesreći izgubi uzdržavanje ili oštećenik zbog ozljeda u prometnoj nesreći ne može više raditi pa gubi zaradu i dr. Gubitak uzdržavanja i gubitak zarade jesu imovinske štete, jer imaju opipljivi, imovinski karakter.

U slučaju nastanka imovinske štete (razbijen prozor, oštećenje automobila u prometnoj nesreći, gubitak zarade itd.) odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ukoliko to (u cijelosti ili djelomično) nije moguće, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

U slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se u pravilu određuje u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

Osoba koja prouzroči nečiju smrt dužna je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Osoba koja je počinila štetu dužna je naknaditi i troškove liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, ali i naknaditi oštećenoj osobi zaradu koju gubi uslijed svoje nesposobnosti za rad.

Odgovorna osoba dužna je naknaditi oštećeniku i imovinsku štetu u slučaju povrede njegove časti i širenja neistinitih navoda.

Neimovinska šteta

Neimovinska šteta je povreda subjektivnih neimovinskih prava i interesa, dakle onih prava i interesa koji su prvenstveno vezani uz osobu.

Traumatologist showing neck xray to male in foam cervical collar, bad diagnosis

Takve povrede oštećenik osjeća kao štetu premda izravno ne pogađaju njegovu imovinu. Stoga se ona u našem Zakonu o obveznim odnosima definira kao povreda prava osobnosti.

Kada netko, na primjer, pretrpi strah kao posljedicu prometne nesreće u kojoj je sudjelovao nemoguće je za takav strah točno odrediti novčani ekvivalent. Jednako tako, primjerice, u slučaju smrti neke osobe, ne postoji ekvivalent u novcu kojim bi se oštećenoj osobi (npr. djetetu) takva šteta mogla naknaditi jer ništa ne može naknaditi štetu zbog gubitka bliske osobe.

Stoga se takva šteta naknađuje u obliku satisfakcije (zadovoljenja), odnosno pravične novčane naknade .

U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji- bračni drug, djeca i roditelji. Naknada se može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog, postojala trajnija zajednica života.

Obveza pravične novčane naknade dospijeva podnošenjem pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Izvanugovorna, ugovorna i predugovorna odgovornost za štetu

Izvanugovorna ili deliktna odgovornost za štetu je ona šteta koja je nastala građanskim deliktom, pri čemu subjekti odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik) ne stoje ni u kakvom ugovornom odnosu.

Primjerice, kada Vam netko namjerno razbije prozor, između Vas i štetnika nastaje izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu u kojem imate pravo od štetnika zahtijevati novčanu naknadu u vrijednosti razbijenog prozora i radova koje je potrebno obaviti da bi se sve dovelo i stanje u kojem je bilo prije štetnog događaja.

Ugovorna ili kontraktna odgovornost za štetu nastaje kada je šteta nastala povredom ugovorne obveze.

Do ugovorne odgovornosti za štetu dolazi zbog neispunjenja neke obveze iz ugovora ili zbog zakašnjenja u ispunjenju obveza preuzetih ugovorom.

Pravila ugovorne odgovornosti su pretežno dispozitivne naravi, što strankama ugovora omogućuje širenje, ograničavanje pa i isključivanje odgovornosti .

Jedna od razlika između ugovorne i izvanugovorne odgovornosti je što kod ugovorne odgovornosti oštećenik u pravilu može biti samo vjerovnik, dok je kod izvanugovorne odgovornosti oštećenik svaka osoba kojoj je šteta nastala.

Predugovorna odgovornost je odgovornost za štetu koju jedna strana uzrokuje drugoj vodeći pregovore bez namjere da sklopi ugovor ili odustajanjem od te namjere bez osnovanog razloga.

Subjektivna i objektivna odgovornost za štetu

Subjektivna odgovornost za štetu je ona koja za nastanak odnosa odgovornosti za štetu, pored općih pretpostavki za odgovornost, traži i krivnju štetnika za nastalu štetu.

Ako je oštećenik u postupku naknade štete dužan dokazati i krivnju štetnika, radi se o subjektivnoj odgovornosti za štetu kod koje se krivnja dokazuje.

Međutim, postoji i subjektivna odgovornost kod koje se krivnja pretpostavlja pa se u postupku smatra da je štetnik počinio štetu nepažnjom.

Osoba koja je odgovorna za štetu može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala slučajem ili krivnjom treće osobe.

Objektivna odgovornost za štetu

Objektivna odgovornost za štetu je ona odgovornost za koju se ne traži krivnja štetnika, već se za štetu odgovara na temelju same činjenice što je šteta prouzročena.

Slučajevi odgovornosti za štetu na koje se primjenjuju pravila objektivne odgovornosti, a koji se često pojavljuju, su odgovornost za štetu od opasne stvari i od opasne djelatnosti, odgovornost organizatora priredbi i odgovornost za onečišćavanje okoliša.

Vlastita odgovornost i odgovornost za drugoga

Kada štetnik odgovara za štetu prouzročenu vlastitom štetnom radnjom, govorimo o vlastitoj odgovornosti.

Međutim, postoje situacije kada netko odgovara za štetu koju je prouzročila druga osoba pa su odgovorna osoba i štetnik dvije različite osobe.

Tako, primjerice, roditelji, škole i dr. odgovaraju za štetu koju počine maloljetnici, poslodavac odgovara za štetu koju njegov radnik prouzroči trećoj osobi u radu ili u vezi s radom i dr.

Odgovornost više osoba za istu štetu

Ako je štetu prouzročilo više osoba zajedno, svi koji su sudjelovali u počinjenju štete odgovaraju za štetu i to solidarno, što znači da svaka osoba odgovara za cjelokupnu nastalu štetu.